|
Tokom septembra Njemci su
pokusavali da organizuju veci broj kontranapada, ali sa manjim
privremenim uspjesima. Pogranicna sela, gradovi, visoravni i rovovi su
padali u ruke Saveznika duz Hindenburgove linije, a Britanci su zarobili
30,441 vojnika u poslednjoj nedelji septembra.
Kada je Bugarska potpisala separatni mir 29. septembra, Saveznici su
dobili punu kontrolu nad teritorijom Srbije i Grcke. Ludendorf, koji je
bio pod velikim stresom mjesecima, dozivio je nesto slicno nervnom slomu.
Bilo je ocigledno da Njemacka ne moze vise uspesno da se brani.
U medjuvremenu, glasine o skorom njemackom vojnom porazu sirile su se
njemackom vojskom. Opasnost od pobune je rasla. Admiral Ranhard Šer i
Ludendorf odlucili su da krenu u poslednji pokusaj obnavljanja „junacke“
njemacke mornarice. Znajuci da ce princ Maksimilian od Badena da stavi
veto na svaku takvu akciju, Ludendorf je odlucio da ga ne informise.
Ipak, glasine o predstojecem napadu dosle su do mornara u Kilu. Mnogi su
se pobunili i bili su uhapseni, odbijajuci da budu dio takve mornaricke
ofanzive za koju su mislili da je samoubilacka. Ludendorf je preuzeo
krivicu na sebe, a car ga je razrijesio duznosti 26. oktobra. Kolaps na
Balkanu znacio bi za Njemacku gubitak veoma vaznog snadbijevanja uljem i
hranom. Rezerve su bile istrosene, a na drugoj strani, americke trupe su
dobijale ogromne kolicine dnevno.
Pretrpjevsi preko 6 miliona zrtava, Njemacka se okrenula miru. Princ
Maksimilijan od Badena je preuzeo novu vladu kao kancelar Njemacke za
pregovore sa saveznicima. Telegrafski pregovori sa predsijednikom
Vilsonom su odmah zapoceli, u nadi da ce dobiti bolje uslove primirja
nego kod Britanaca i Francuza. Umijesto toga Vilson je zahtijevao da
Kaizer abdicira. Nije bilo otpora kada je socijaldemokrata Fipip
Sajdeman 9. novembra objavio da je Njemacka postala republika. Carska
Njemacka je prestala da postoji, a nova Njemacka je rodjena: Vajmarska
Republika.
|